Blagdan Purim: vodič kroz povijest, običaje i veselje

Gotovo da i ne postoji datum u židovskom kalendaru kojem bi se djeca više radovala od Purima. A Purim svakako i u odraslima budi veselje, posebice ako se uzme u obzir da se čašica više podrazumijeva, pa čak je i obavezna. Riječ je o veselom blagdanu obilježenom čitanjem Knjige o Esteri (Megilat Ester ili, jednostavno, Megila), zabavama pod maskama, pjesmom, plesom i tradicionalnim trokutastim slasticama poznatim kao „hamanove uši“, odnosno „hamantašen“. O svemu tome bit će više riječi u nastavku ovog kratkog vodiča kroz osnove Purima.

Dakle, veseli židovski blagdan Purim slavi se svake godine 14. dana hebrejskog mjeseca adara (kasna zima/rano proljeće, ove godine 13. ožujka), dok se u utvrđenim gradovima poput Jeruzalema slavi i 14. adara. Obilježava (Božanski orkestrirano) spasenje židovskog naroda u drevnom Perzijskom carstvu od Hamanove zavjere „da uništi, ubije i istrijebi sve Židove, mlade i stare, dojenčad i žene, u jednom danu“.

Purim na staroperzijskom jeziku doslovno znači „ždrijeb“ – tako je nazvan jer je zli Haman bacao ždrijeb kako bi odredio kada će provesti svoj ubilački plan, kako je zabilježeno u Megili (Knjizi o Esteri). No, krenimo redom.

Što piše u Megili?

Glavni junaci biblijske Knjige o Esteri su, naravno, Estera, prekrasna mlada Židovka koja živi u Perziji te njezin rođak Mordokaj, koji ju je odgojio kao da mu je kći.

Estera je odvedena u kuću Ahasvera (Ahašveroša), kralja Perzije, kako bi postala dio njegovog harema. Kralj je zavolio Esteru više od ijedne druge žene te ju je učinio kraljicom, no nije znao da je Židovka jer joj je Mordokaj rekao da ne otkriva svoj identitet.

Tu sad stupa na scenu i glavni zlikovac Haman, arogantan i umišljen kraljev savjetnik koji nikako nije podnosio Mordokaja jer mu se on nije htio pokloniti poput ostalih. Stoga je jedva čekao priliku da uništi njega i njegov narod. Planirajući provedbu svog zlog nauma, rekao je kralju: „Postoji jedan narod raspršen i razasut među narodima u svim pokrajinama tvoga kraljevstva. Njihovi zakoni razlikuju se od zakona svih ostalih naroda i ne poštuju kraljeve zakone; stoga nije prikladno da ih kralj tolerira.“ (Estera 3:8) Kralj je uzeo na znanje njegov savjet te je sudbinu židovskog naroda prepustio Hamanu i dao mu slobodne ruke da učini s njima što mu je po volji.

Kada je Mordokaj doznao koji su Hamanovi planovi, nagovorio je Esteru da govori kralju u ime židovskog naroda. Iako je bila kraljica, takav je zahtjev za nju bio opasan jer je svatko tko bi došao u kraljevu prisutnost bez poziva mogao biti pogubljen, a ona nije bila pozvana. Estera je postila tri dana kako bi se pripremila, a zatim je ušla kralju. On ju je pozdravio, a kasnije mu je ispričala o Hamanovoj zavjeri protiv njezina naroda. Židovski je narod spašen, a Haman i njegovih deset sinova obješeni su na vješala koja su bila pripremljena za Mordokaja.

Zanimljivost Knjige o Esteri leži u tome što je to jedina knjiga u Tanahu (hebrejska Biblija) koja ne sadrži Božje ime, a gotovo ga ni ne spominje. Ona nosi snažnu poruku da Bog često djeluje na načine koji nisu očiti, na načine koji se čine kao slučajnost ili obična sreća. Upravo to je jedan od osnovnih razloga zašto se na purimskim zabavama maskiramo, kao što se je i Bog "zamaskirao".

Naravno, ovo je vrlo skraćena priča o Esteri, a više detalja možete brzo i jednostavno doznati u ovom simpatičnom i edukativnom animiranom videu.

Purimski običaji

Kada je riječ o običajima i tradiciji, ispravnije je govoriti o micvot (zapovijedima). Naime, biti religiozan Židov znači slijediti propisane zapovijedi. A kada je riječ o Purimu, osnovne su micvot:

• poslušati čitanje Megile,
• piti, jesti i veseliti se,
• slati posebne darove koji sadrže hranu i piće (mišloah manot) te
• dati cedaka.

Spomenimo i to da je običaj provesti mali post uoči Purima, takozvani Esterin post, upravo na spomen trodnevnog posta kraljice Ester.

Čitanje Megile

Razjasnimo ukratko naziv „megila“. Doslovno značenje ove riječi jest svitak. Iako postoji pet knjiga u Tanahu koje se mogu nazvati megila – uz Esteru tu su i Ruta, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama i Tužaljke - upravo će knjiga o Esteri biti ona na koju će se pomisliti kad se kaže Megila.

A njezino čitanje za blagdan Purim svakako nije monotono, ma koliko duga priča bila; naime, kad god se tijekom čitanja spomene, točnije uzvikne „Haman!“, običaj je da se sinagogom prolomi buka u trajanju od nekoliko sekundi – zveči se posebnim zveckalicama, lupa se nogama o pod, rukama o klupe, posude… Na taj se način želi „izbrisati Hamanovo ime“.

Jedemo, pijemo i veselimo se

Da, jelo i piće je zapovijed, no postoji vrlo važno objašnjenje kako (i zašto) treba piti. Pijenje vina (ili drugog alkohola) na Purim nosi duhovno i simboličko značenje koje nadilazi običnu proslavu. Kada je riječ o obavezi, ona proizlazi iz Talmuda (Megila 7b) u kojem je zapisano: „Čovjek je obavezan napiti se na Purim toliko dok ne može uočiti razliku između 'Proklet bio Haman' i 'Blagoslovljen bio Mordokaj'. Prema hasidskom tumačenju, pijenje do točke kada se ne razlikuje „blagoslovljen“ i „proklet“ simbolizira prevladavanje racionalnog uma. Na Purim je dopušteno (čak poželjno) izaći iz ograničenja logike te ući u razinu vjere i sjedinjenosti s Bogom koja nadilazi razum.

Također, Knjiga o Esteri obiluje vinom, od kralja Ahašveroša koji je donosio odluke na gozbama uz vino, do spašavanja naroda koje se je zapravo dogodilo – usred pijanki. Dakle, vino je bilo sredstvo izbavljenja, a ne tek dodatak slavlju.

No osoba svakako ne bi smjela postati toliko pijana da bi mogla prekršiti druge zapovijedi ili ozbiljno narušiti zdravlje. Osobe koje se oporavljaju od alkoholizma ili one koje bi mogle ozbiljno stradati zbog alkohola izuzete su od ove obveze.

Mišloah manot i cedaka

Posebna purimska zapovijed odnosi se i na darove hrane i/ili pića, kao i davanje priloga u dobrotvorne svrhe (cedaka). Svaka odrasla osoba na dan Purima treba poslati najmanje dva gotova prehrambena proizvoda jednoj osobi. Ovo se zove Mishloach Manot (ili Shalach Manot, odnosno Shalach Manos). Čak i najsiromašniji moraju ispuniti ovu micvu u, naravno, minimalnom, simboličnom obliku. Osim toga, zapovjeđeno nam je i davati cedaku u dobrotvorne svrhe, odnosno potrebitima kako bi svi mogli sudjelovati u blagdanskom objedu i proslavama. Taj čin darivanja naglašava važnost velikodušnosti i društvene odgovornosti unutar židovske zajednice, osobito u ovo doba godine.

Recept za početnike: pripremite hamantašen

Nema Purima bez hamantašena, tradicionalnih trokutastih punjenih keksića koji se danas uglavnom pripremaju od prhkog tijesta.  Tradicionalni nadjevi podrazumijevali su mak i džem po izboru, no pune se i s nadjevima od datulja, oraha, čokolade, pa čak i sira.

Naziv je posve jasan, nazvani su po Hamanu, a često se nazivaju i „oznei Haman“, odnosno Hamanove uši.

Postoje brojni recepti na internetu, slobodno možete odabrati onaj koji vam je najjednostavniji.

Sastojci:

• 2 jaja
• 120 ml ulja
• 130 g šećera
• 1 vanilin šećer
• 2 žličice praška za pecivo
• 310 g brašna (otprilike 2 i pol šalice)
• Džem, čokoladni namaz ili nadjev po želji

Upute:

Izmiksajte zajedno šećer, ulje, jaja i vaniliju.

Postupno dodajte brašno i prašak za pecivo. Tijesto će možda biti mrvičasto – rukama ga dodatno umijesite dok ne postane glatko i povezano.

Razvaljajte tijesto na pobrašnjenoj površini na debljinu od 3 do 5 mm. Ne smije biti predebelo jer će krugove biti teško oblikovati i mogu se otvarati. Ako je pretanko, može pucati pri oblikovanju ili punjenju.

Kalupom za kekse, čašom ili staklenkom izrežite krugove. U sredinu svakog kruga stavite oko 1 žličicu nadjeva po želji.

Oblikujte trokut: preklopite jednu stranu, zatim drugu, a potom donji rub podignite prema gore. Prstima nježno stisnite kutove. No ne zatvarajte trokut u potpunosti, u sredini mora biti vidljiv nadjev.

Pecite u pećnici zagrijanoj na 175 °C oko 12 do 15 minuta, ovisno o tome želite li ih mekše ili hrskavije. Za mekane hamantašene dovoljno je 12 minuta.

Hag Purim sameah! Sretan vam Purim!